Tramp je jutro nakon pobjede obećao da će brzo djelovati po najvažnijim pitanjima, da će vladati jednostavnim motom obećanja data, obećanja ispunjena, a dan nakon inauguracije da će ostvariti najneobičnijih prvih 100 dana od bilo kojeg američko predsjednika do sada.
Prvi dani novog mandata u Bijeloj kući donijeli su, osim redovnih promjena personala i imenovanja u i oko ovalnog ureda, i imenovanje novog direktora američke obavještajne zajednice za koordinaciju rada svih 18 zvaničnih obavještajnih agencija SAD.
Tokom prvih 100 dana potpisano je 143 izvršnih uredbi, 42 proklamacije, 42 memoranduma i nekoliko zakonskih propisa, izdat je veliki broj direktiva saveznoj vladi koje ne podliježu odobrenju Kongresa i veliki broj izvršnih naredbi, daleko više nego kod bilo kog predsjednika SAD u prošlom vijeku.
Tramp je, kako je i obećao, ponovo povukao SAD iz Pariškog sporazuma UN o klimatskim promjenama, povukao je iz Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj i globalnog poreskog sporazuma – OECD i iz UNESCO, a proglasio je i nacionalnu energetsku vanrednu situaciju kako bi povećao proizvodnju nafte u SAD.
Započeo je masovnu deportaciju migranata koji su ilegalno ušli u državu i najavio ukidanje automatskog prava na državljanstvo, poznato kao državljanstvo po rođenju, ali zbog sudskih blokada nije uspio deportovati onoliko migranata koliko je obećao.
Kako je i obećao, izvršnom uredbom je ukinuo seksualno sakaćenje djece i izbacio transrodne osobe iz vojske, i iz osnovnih i srednjih škola.
Smanjio je veliki broj osoblja i operacija u Stejt departmentu i restrukturirao glavnu vladinu agenciju za međunarodni razvoj i pomoć – USAID.
U pokušaju obračuna sa dubokom državom, pod plaštom smanjenja ogromnog budžetskog deficita, otpušten je veliki broj državnik službenika, osnovano je Ministarstvo za efikasnost vlade – DOGE i angažovan milijarder Ilon Mask da započne sa modernizacijom informacionih tehnologija, maksimiziranje produktivnosti i smanjenje prekomjernih propisa i potrošnje.
No, od ovog se brzo odustalo – što zbog skromnih rezultata, jer je od planiranih dvije milijarde USA dolara ušteđeno svega 160 miliona, što zbog javnog mnjenja, koje je stalo na stranu otpuštenih državnih službenika.
Napomena: Prema Džefriju Saksu, poznatom profesoru ekonomije na univerzitetu Kolumbija, duboka država označava stalni sigurnosni sistem SAD i njihovih partnera u Evropi i Istočnoj Aziji, uključujući Japan, Koreju i druga mjesta gdje SAD imaju vojne baze i druge sigurnosne institucije. Ona uključuje vojsku, CIA, i niz drugih obavještajnih i tajnih institucija, kao i vojne izvođače radova i političare koji služe vojno-industrijskom kompleksu.
U skladu sa Trampovim obećanjem novi američki ministar odbrane P. Hegset je već na prvom sastanku sa kolegama iz NATO poručio da, s obzirom na strateške realnosti, Evropljani trebaju preuzeti primarnu odgovornost za odbranu kontinenta, nakon čega su na samitu Alliance u Hagu, mada nevoljno, svi osim Španije prihvatili povećanje izdvajanja za odbranu sa dva na pet odsto BDP u narednih 10 godina, od čega 3,5 odsto za osnovne vojne izdatke, a 1,5 odsto za jačanje civilne infrastrukture.
No, nezavisno od ovoga, nova američka administracija provodi sveobuhvatnu reviziju stanja vojnih snaga u Evropi, što bi, već početkom ove jeseni, moglo dovesti do smanjenja prisustva američkih vojnika na starom kontinentu.
Napomena: Nakon okončanja Hladnog rata 90-ih godina, SAD su smanjile prisustvo svojih vojnih snaga u Evropi, sa oko 300.000 na 100.000 vojnika, a procjene govore da se danas u 38 vojnih baza širom starog kontinenta nalazi oko 65.000 američkih vojnika.
Od početka Trampovog drugog mandata pokret MAGA – učinimo Ameriku opet velikom, pokušava nametnuti novu viziju političkog i kulturnog pejzaža američke nacije, a nova administracija je okrenuta, prije svega, oporavku ekonomije, uređenju podijeljenog američkog društva i rješavanju duboko ukorijenjenih institucionalnih nedostataka.
Američka ekonomija ima ozbiljnih problema, a osnovni je ogroman savezni dug koji iz godine u godinu postaje sve veći i veći.
Ekonomski analitičari cijene da je ukupni BDP SAD u 2024. godini iznosio oko 29,2 biliona USA dolara, stopa rasta BDP oko 3 odsto, inflacije oko 3 odsto, a nezaposlenosti oko 4 odsto, da je budžetski deficit iznosio oko 1.900 milijardi USA dolara ili oko 6,4 odsto BDP i da je veći za 24 odsto u odnosu na prethodnu fiskalnu godinu, da je spoljni dug dostigao oko 26.000 milijardi USA dolara, da je unutrašnji dug iznosio oko 7.000 milijardi dolara i da u ukupnom zbiru dug iznosi oko 33.000 milijarde USA dolara ili 113 odsto ukupnog BDP SAD.
Trampova obećanja na početku drugog mandata o smanjenje cijena i povećanju broja radnih mjesta u SAD mnogi na Volstritu su pozdravili, a cijena američkih akcija su porasle na indeksu S&P 500. Nakon intenziviranja priče o trgovinskim tarifama, akcije su stagnirale, da bi početkom aprila, nakon povećanja carina i saopštenja Bijele kuće o restrukturiranju globalne trgovine u korist američkih radnika, pretrpjele dramatičan pad.
Drugih 100 dana mandata obilježilo je donošenje Velikog lijepog zakona – saveznog zakona usvojenog u Kongresu, sa poreskim olakšicama i potrošačkom politikom i sa osnovnim elementima agende Trampovog drugog mandata.
Međutim, prema mišljenju profesora Saksa, nedavno iznesenom u intervju South China Morning Post, uvedena su dodatna poreska smanjenja koja će uglavnom koristiti bogati Amerikanci i korporativna klasa, a samo djelimično će biti kompenzirano smanjenje zdravstvenih beneficija za najsiromašnije. Prema mišljenju kongresnog ureda za budžet, zakon će povećati budžetski deficit za 2,8 biliona USA dolara i uzrokovati da 10,9 miliona Amerikanaca izgubi zdravstveno osiguranje do 2034.godine.
Ekonomski argumenti za uvođenje novih carinskih tarifa jesu povećanje prihoda, smanjenje trgovinskog deficita i podsticaj reindustrijalizacije, i mada svjestan da se ekonomija na voditi samo carinama, Tramp se u maniru velikog trgovačkog mešetara poigrao sa carinskim tarifama.
Novim carinama od 15 do 41 odsto na robe koja se uvoze iz više od 67 zemalja svijeta, američke carine su podignute na najviši nivo za poslednji 100 godina.
Osnovnu stopu carina od 10 odsto dobile su zemlje sa kojima SAD imaju trgovinski suficit, poput Velike Britanije, stopa od 15 odsto je nametnuta vodećim trgovinskim partnerima poput EU, Japanu i Južnoj Koreji, stopa od 25 odsto je zadržana na uvoz iz Meksika, dok je Kanadi povećana stopa sa 25 na 35 odsto na robe koja nisu u skladu s postojećim sjevernoameričkim trgovinskim sporazumom.
Najveće carine, do 145 posto, uvedene su na robe iz Kine, ali su privremenim sporazumom prošlog mjeseca smanjene na 55 odsto u zamjenu za ukidanje kineskih ograničenja na izvoz određenih rijetkih ruda i minerala. Pregovori sa Indijom su u toku, a najavljeno je, ne samo uvođenje stope od 25 odsto na indijske proizvode, već i nametanje kazni zbog kupovine ruske nafte i vojne opreme.
Na sve ovo reagovala su finansijska tržišta pokrećući pitanja o osnovnim makroekonomskim pretpostavkama, uključujući i ulogu dolara kao svjetske rezervne valute i sposobnosti američkih državnih obveznica.
Nakon što je izabran na platformi da američka spoljna politika treba služiti interesima američkih građana i na obećanja o izvlačenju Amerikanaca iz beskrajnih ratova širom svijeta, Tramp se na početku drugog mandata suočio sa ozbiljnom dilemom – da li dozvoliti da američku politiku diktiraju izraelski strateški interesi, podređujući time američku autonomiju regionalnoj državi klijentu ili potvrditi već dugo uspavani princip da američka spoljna politika treba da služi prije svega interesima SAD.
Sukob na Bliskom istoku traje duže nego što je bilo ko predviđao i mada će uskoro biti završen, mira na ovom prostoru još zadugo neće biti.
Tramp je od olako datog obećanja da će rat u Ukrajini zaustaviti za jedan dan stigao do geostrateškog manevra i sporazuma o strateškim rijetkim mineralima sa Ukrajinom, vrijednog 500 milijardi USA dolara.
Ovim sporazumom, koji je, svakako, više od ekonomskog, SAD ostvaruju neke svoje geopolitičke ciljeve, jer pristupom ukrajinskim rijetkim kritičnim mineralima ojačavaju američki tehnološki i vojni lanac snabdijevanja, slabe kinesku dominaciju u snabdijevanju i produbljuju zavisnost Evropljana od rijetkih minerala i energije koju Amerikanci razvijaju.
No, najveća manjkavost sporazuma je to što se dobar dio rijetkih ruda i minerala nalazi na prostoru pod kontrolom Rusije, i što je njegovo provođenje upitno.
Rat u Ukrajini nije stao za jedan dan, nije ni poslije dvije stotine dana Trampovog drugog mandata, a upitno je i kada će stati, jer mirovni plan penzionisanog generala K. Keloga, ili ne sadrži dovoljno dobre garancije o neutralnosti Ukrajine i neširenju NATO na istok, ili Moskva. poučena lošim iskustvima iz prošlosti, ne vjeruje puno Vašingtonu.
Nakon dugih priprema predsjednici D. Tramp i V. Putin se sastaju u Aljasci da razgovaraju o okončanju rata u Ukrajini, i vjerovatno ne samo o tome, jer je na geopolitičkoj pozornici puno otvorenih pitanja koja čekaju na odgovore.
Analitičari odavno najavljuju susret poput konferencije u Jalti 1945.godine, ali ovo u Aljasci sigurno nije susret takve vrste i od njega ne treba previše očekivati. Za svijet je dobro da se lideri dvije najveće vojne sile sastaju i da razgovaraju, ali je neka nova Jalta, ipak, još na čekanju.
Mada Trampov dugi mandat prolazi u ispunjavanju predizbornih obećanja, američki građani od toga ne vide neki veliki benefit, niti oni žive bolje, niti svijetom vlada neka harmonija.
Prema anketi agencije, Pew Trampov rejting podrške je pao na 42 odsto, i niža je od podrške bilo kojem nekadašnjem predsjedniku SAD-a u ranoj fazi mandata.
Nekadašnji Trampov glavni strateg i intimus Stiv Benon je mišljenja da će, na međuizborima 2026. godine, demokrate povratiti kontrolu nad jednim ili oba doma Kongresa, jer vladajuća stranka koja drži Bijelu kuću redovno gubi podršku.
Analitičari ocjenjuju da, ukoliko se na međuizborima i dese ove promjene između demokrata i republikanaca, one neće mnogo promijeniti smjer američke spoljne politike koja se godinama unaprijed kreira i pokreće unutar američkih državnih institucija, uglavnom izvan pogleda javnosti i nekog bitnijeg uticaja američkog predsjednika, ma koliko on bio moćan, jer predsjednici dolaze i odlaze, a osnovna američka spoljna politika ostaje dosljedna sebi.
MSc Branko T. Nešković, diplomata i publicista
16.08.2025. godine | Srpskainfo
